Preko 70% žena s dijagnosticiranim rakom dojke nema poznate rizične čimbenike, pa se smatra da su sve žene pod rizikom za nastanak raka dojke. Nepoznato je zašto neki bolesnici koji nemaju rizične čimbenike razviju rak i obrnuto. Navedeno ukazuje na činjenicu da je rak dojke uvjetovan složenom interakcijom genetike i okolišnih čimbenika.
Najvažniji rizični čimbenici su ženski spol i starija životna dob. Sukladno navedenome žene obolijevaju znatno češće od muškaraca. Rizik razvoja raka dojke raste s godinama. Bolest je najčešća kod žena koje su prošle menopauzu odnosno kod žena u dobi od 50 godina i više. Bolest je rijetka u žena mlađih od 35-40 godina, a najveći vrhunac u pojavljivanju je između 65 i 69. godine života. Učestalost raka dojke veća je u žena višeg socioekonomskog statusa.
Određene benigne promjene u tkivu dojke kao što su atipična duktalna hiperplazija i lobularni karcinom in situ mogu povećati vjerojatnost razvoja raka dojke.
Rak dojke u osobnoj anamnezi, osoba koja se liječi ili se liječila zbog raka dojke u jednoj dojci, ima povećani rizik za rak u drugoj dojci.
Prva mjesečnica prije 12. godine života i menopauza iza 55. godine života (dužina izloženosti djelovanju estrogena i progesterona), nerotkinje ili žene koje su rodile iza 30 godine života, žene koje nisu ili su kratko dojile imaju veći rizik za razvoj raka dojke.
Pozitivna obiteljska anamneza raka dojke znači da neke osobe imaju veći rizik za nastanak raka dojke u odnosu na opću populaciju te da su neki njihovi članovi obitelji oboljeli od raka dojke. Rizik za razvoj raka dojke je udvostručen za ženu čija majka, sestra ili kćer imaju ili su imale rak dojke, posebno u mlađoj dobi (ispod 50-te godine).
Nasljedni rak dojke je rizik za razvoj raka dojke, povezan je s čimbenicima okoliša, ali značajan dio pripada i genetskoj komponenti s 5-20% slučajeva obiteljske sklonosti za razvoj raka dojke. Geni visokog rizika BRCA1 (BReast CAncer 1) i BRCA2 (BReast CAncer 2) imaju ključnu ulogu u razvoju obiteljskog raka dojke. Žene s mutacijom u navedenim genima imaju 45-85% vjerojatnost za razvoj raka dojke, a 11-62% vjerojatnost za razvoj raka jajnika do navršene 70. godine života. Mutacije se nasljeđuju autosomalno dominantno, tj. vjerojatnost da dijete naslijedi mutaciju od oca ili majke je 50%, neovisno o spolu djeteta.
Izloženost ionizirajućem zračenju tj. osoba koja je u mladosti primila radioterapiju u području grudnog koša, ima povećan rizik za rak dojke.
Debljina povećava rizik za rak dojke. Masne stanice proizvode estrogen pa pretile žene mogu imati dvostruku veću razinu estrogena od normalne.
Povećani rizik za rak dojke je vezan i uz određene životne navike koje karakteriziramo kao štetne: nedovoljno kretanje, nezdrava prehrana koja dovodi do pretilosti, pušenje, alkohol i izloženost stresu.
Spriječiti nastanak raka dojke nije moguće. Upravo zbog toga vrlo je važno što ranije otkriti bolest. Više od 90% bolesnica s karcinomom dojke može se izliječiti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadiju i ispravno liječi. Podvrgavanje programu ranog otkrivanja raka dojke i izbjegavanje rizičnih čimbenika najviše je što žene mogu učiniti kako bi u slučaju obolijevanja imali što veće izglede za uspješno liječenje.
Autor teksta: prim. Željko Soldić, dr. med.
Uzmi ih u ruke na vrijeme
Rani rak dojke može biti izlječiv ako se otkrije na vrijeme, liječi i redovito prati. Saznajte više o tome kako se otkriva i što učiniti kada se otkrije.
ONC – DM9 – 19/8/2022 – HR2208198035