Kako poboljšati kvalitetu života bolesnica s rakom dojke

Rak dojke je jedan od najčešćih karcinoma u žena i njegova pojavnost u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, raste. Možemo ga podijeliti na rani rak dojke i uznapredovali rak dojke.

Rani rak dojke je izlječiva bolest, dok je uznapredovali rak dojke onaj tip raka dojke koji se proširio na tkiva i organe u organizmu i tumači se kao neizlječiva bolest koju želimo što duže držati pod kontrolom uz što kvalitetnije proveden život bolesnice. U nastavku možete pročitati kako se postaviti u situaciji dijagnoze uznapredovalog, metastatskog raka dojke i kako sam sebi pomoći u ovoj neizvjesnoj životnoj situaciji.

Metastatski karcinom dojke je neizlječiv, no razvojem novih terapija danas se usuđujemo nadati i razmišljati o dugotrajnoj stabilizaciji bolesti ili čak remisiji, posebno kod hormonski ovisnih karcinoma dojke. Kada se postavi dijagnoza uznapredovale bolesti, javlja se niz emocija i reakcija – ljutnja, strah, stres, anksioznost, dvojbe, zabrinutost, osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim životom, neizvjesnost. Teško je naći nešto pozitivno. Iz tog razloga je kvaliteta života danas jedan od glavnih ciljeva svake terapije koju apliciramo u uznapredovalom karcinomu dojke. Važno je da terapija koju planiramo uzimati dugo vremena bude učinkovita, laka za uzimanje i bez težih nuspojava. 

• Terapija koja utječe na simptome, smanjuje opterećenje volumena bolesti i smanjuje bolove poboljšavajući kvalitetu života.
• Terapija koja se uzima na usta, bez potrebe za odlaskom u bolnicu na višesatne infuzije, također doprinosi kvaliteti života.
• Terapija koja ima blage nuspojave ili nuspojave koje možemo na vrijeme prepoznati i prevenirati i koja ima mali ili nikakav utjecaj na svakodnevne aktivnosti pacijentice, posebno poboljšava kvalitetu života.

Početak liječenja je dobra komunikacija sa svojim onkologom, s liječnikom obiteljske medicine i medicinskom sestrom. Važno je imati punu informaciju o vlastitom zdravstvenim stanju. Današnje terapije omogućuju višegodišnju kontrolu bolesti i odgodu progresije, a s vremenom se razvijaju učinkovitije terapije. Također, važno je imati punu informaciju o planiranoj terapiji – načinu uzimanja terapije, njenoj djelotvornosti i nuspojavama određenog lijeka. Komunikacija s liječnikom ili medicinskom sestrom dio je vraćanja kontrole u svoj život.

Danas se učinkovitost određene terapije ne zasniva isključivo na učinku u smislu preživljenja i pukog praćenja nuspojava, već je i kvaliteta života jedan od važnih parametara optimalnog liječenja. Nije bitno samo preživljenje nego i održavanje kvalitete, punog opsega svakodnevnih aktivnosti, omogućavanje potpune samostalnosti pacijentica, radne sposobnosti, svih aktivnosti koje čine život sada i ovdje.

Učinkovita terapija najvažnija je stavka liječenja, no borba s fizičkom komponentom bolesti samo je dio kvalitete života, a najbolji terapijski plan pokriva fizičku i emocionalnu komponentu. Savjetuje se smanjiti razinu stresa i straha, a postoji niz načina i aktivnosti – šetnja, vođenje dnevnika, molitva ili meditacija, fizička aktivnost, vježbe relaksacije i rastezanja, joga, terapija glazbom ili plesom, hobiji koji usrećuju i smiruju, te sve aktivnosti koje barem djelomično prebacuju fokus razmišljanja s vlastitog zdravstvenog stanja.

Razgovor je jedna od aktivnosti koju možemo držati pod kontrolom – sami određujemo s kim želimo razgovarati i biramo smjer i količinu informacija. Otvoren i iskren razgovor s ukućanima, kontakt s udrugama ili grupama podrške, te konzultacije psihologa ili psihijatra značajno mogu doprinijeti poboljšanju kakvoće života.

Dijagnoza uznapredovale bolesti bolesnice nauči cijeniti trenutak, život u sadašnjosti, u momentu, u punini života. Različiti su načini kako se svatko od pacijenata nosi s ovom dijagnozom. Holističkim pristupom obuhvaćaju se svi aspekti bolesti i kvalitete života – postoji niz priznatih komplementarnih terapijskih metoda, kao i integrativnih tehnika u liječenju koje nas uče kako smanjiti stres koji potječe iz drugih izvora – više se brinuti o sebi i za sebe, smanjiti fizičko i psihičko opterećenje drugim obvezama, rasporediti svakodnevne aktivnosti s drugim članovima obitelji, smanjiti očekivanja od sebe i strogost prema sebi, usredotočiti se na situacije nad kojima se može održati kontrola.

Vrlo često dio stresa je i financijska nestabilnost i neizvjesnost te briga za radnu sposobnost. Radno mjesto koje fizički nije zahtjevno, koje veseli, na kojem je dobro radno okruženje i kolegijalnost, koje ne interferira s liječenjem i koje donosi zadovoljstvo, dio je kvalitetnog života i okruženje koje omogućuje odvraćanje fokusa misli s bolesti. Važno je, međutim, sve odluke i aktivnosti individualno prilagoditi, prema vlastitim željama i navikama, stilu života i ritmu obitelji.

“Volio bih ti pokazati, kad si sam ili u tami, zapanjujuću svjetlost tvog vlastitog bića.” (Hafiz)

Autor teksta: Martina Bašić Koretić, dr. med., specijalistica radioterapije i onkologije, KBC Zagreb