Jeste li naslijedili povišeni loš kolesterol? Kako doznati, komu se obratiti i što učiniti?

Kako bismo pacijente potaknuli na kontrolu posebno rizičnog, nasljednog kolesterola?

S obzirom na to da povišeni kolesterol nema simptoma o njemu pacijenti previše ne razmišljaju, ne razmišljaju o njemu čak niti kad netko od obitelji doživi srčani ili moždani udar, ukoliko se ne radi o osobi mlađe životne dobi. Kad se na sistematskom pregledu ili tijekom drugih pretraga utvrde povišene vrijednosti kolesterola vrlo često pacijenti ne žele liječenje ili pribjegavaju alternativnim metodama liječenja ne razmišljajući da se radi o ozbiljnom poremećaju koji zahtijeva promjenu načina života, ali i lijekove kako bi sačuvali kvalitetu života i sačuvali život.

Mi pacijentima prilikom pregleda dajemo pismene preporuke o zdravoj prehrani, uvijek naglasimo važnost fizičke aktivnosti, potrebu za prestankom pušenja, objasnimo potrebu za dodatnom laboratorijskom obradom ili uzimanjem lijekova. Smjernice za liječenje i praćenje na razini stručnih društava postoje, ali je potrebno senzibilizirati i širu javnost na činjenicu da je moguće bolest držati pod kontrolom, imati kvalitetan život, odgoditi ozbiljne kardiovaskularne komplikacije samo ako se bolest na vrijeme prepozna, ako se bolesnik pridržava uputa i svojim zdravim životnim navikama aktivno sudjeluje u liječenju i ako prihvati odgovarajući način liječenja.

Po čemu bi pacijent mogao znati da ima povišen kolesterol?

Za postavljanje dijagnoze potreban je detaljan razgovor s pacijentom (anamneza), fizikalni pregled i krvni nalaz. Vanjski simptomi najčešće ne postoje, no u nekim slučajevima oboljeli mogu imati naslage masnog tkiva oko očiju (ksantelazme), na laktovima, koljenima, tetivama, stražnjici (ksantomi). Jedan od znakova povišenog kolesterola može biti i bijeli prsten oko rožnice (arcus corneae).

Dakle, obiteljski liječnici pacijente upućuju na laboratorijsku obradu – određivanje koncentracije kolesterola, posebno LDL-kolesterola, ukoliko pacijenti imaju povećan rizik za hiperkolesterolemiju prema obiteljskoj anamnezi (rana smrt ili kardiovaskularne bolesti u ranoj životnoj dobi člana obitelji), također, ako pacijenti boluju od bolesti kod kojih je važno znati taj podatak kako bi se na vrijeme preporučila terapija i tako spriječile kardiovaskularne komplikacije, te oportunističkim probirom koji je specifičnost rada obiteljskih doktora.

Naime, kada nam se pacijenti jave zbog bilo kojeg zdravstvenog problema uputimo ga na preventivni laboratorijski pregled kako bi, dok još nema simptoma, otkrili eventualne visoke vrijednosti kolesterola, posebice kod osoba koje imaju faktore rizika za nastanak kardiovaskularnih bolesti temeljem podataka iz obiteljske i osobne povijesti bolesti.

Koje se sve pretrage obavljaju i što njihovi rezultati pokazuju? 

Kod sumnje na povišene vrijednosti kolesterola potrebno je obaviti krvnu pretragu kojom se provjeravaju vrijednosti ukupnog kolesterola, “lošeg“ (kolesterol sadržan u lipoproteinima niske gustoće ili LDL-kolesterol) i "dobrog” (kolesterol sadržan u lipoproteinima visoke gustoće ili HDL-kolesterol) kolesterola i triglicerida. Ovisno o rezultatima pretrage bolesniku će se preporučiti pridržavanje principa pravilne prehrane uz fizičku aktivnost, prestanak pušenja, te kontrolna laboratorijska obrada za 3 mjeseca kako bi se uočio učinak preporučenih mjera i nakon toga, ovisno o rezultatima ponovljene obrade preporučuje se medikamentozno liječenje ili daljnja obrada.

Pokaže li nalaz loše rezultate ili sumnju na nasljedni oblik poremećaja lipida, kakav je daljnji bolesnički put?

Bolesnici kod kojih su prisutne izrazito visoke vrijednosti LDL kolesterola upućuju se odmah na daljnju obradu, kako bi se utvrdilo radi li se kod bolesnika o genetskoj bolesti i utvrdi tip. U tim slučajevima obiteljski liječnici provode i tzv. kaskadni probir koji uključuje određivanje kolesterola krvnim srodnicima u prvoj liniji, tj. roditeljima, braći i sestrama te djeci kako bi se što ranije bolest prepoznala i započelo adekvatno liječenje.

Što mogu obiteljski liječnici kada im se pacijenti ne jave? 

Ne smijemo zaboraviti da pacijent sam odlučuje o svom zdravlju i ima aktivnu ulogu u eventualnom procesu obrade i liječenja. Uloga obiteljskih liječnika je upozoriti nasljednike osoba kod kojih je već dijagnosticirana porodična hiperkolesterolemija da je i kod njih potrebno učiniti laboratorijsku obradu i preporučiti liječenje. Putem javnih medija treba senzibilizirati javnost na potrebu ranog otkrivanja ovog poremećaja metabolizma kolesterola kako bi se što ranije započelo liječenje i spasili mnogi mladi životi.

Vjerujem da će, osim već spomenutog oportunističkog pristupa, kaskadnog probira kod srodnika oboljelih od obiteljske hiperkolesterolemije uskoro zaživjeti i univerzalni probir u dječjoj dobi, kako bi se ova nasljedna bolest dijagnosticirala u ranoj životnoj dobi i kako bi ranom intervencijom spriječile ozbiljne kardiovaskularne komplikacije i očuvala kvaliteta života.